Koga su u Italiji častili Vikinzi, a u Kaštelima “stari” Hrvati? (hrvatski i talijanski)

Chi fu venerato dai Normanni in Italia e dagli "antichi" Croati a Kaštela?

Durante l'Alto Medioevo, le culture, le religioni e i gruppi etnici sulla costa adriatica cambiarono a tal punto che l'entroterra della provincia della Dalmazia, che diede i natali all'ultimo riconosciuto imperatore romano d'Occidente (Giulio Nepote), chiamata semplicemente "Sclavenia", cioè terra degli Slavi, fu invaso nella prima metà del IX secolo. A ovest, la penisola appenninica fu invasa dai Goti germanici (eretici Ariani), dai Longobardi e, in seguito, dai Franchi cattolici.

Divinità medievale di Perun (Grande Novgorod, XII secolo); Il principe della Rus' di Kiev, Vladimir, emana decreti seduto sul suo trono, mentre sulla collina è raffigurata una statua di Perun e di altre divinità pagane slave (miniatura di una cronaca medievale russa)

Srednjovjekovni Perunov idol (Veliki Novgorod, 12. st.); Knez Kijevske Rus’i Vladimir izdaje odredbe sjedeći na svom prijestolju dok je na brdu prikazan kip Peruna i drugih slavenskih poganskih božanstava (minijatura iz jedne ruske srednjovjekovne kronike)

A differenza di questi "barbari", gli Slavi pagani lasciarono tracce linguistiche e religiose nell'Adriatico orientale. Perun, dio guerriero pagano slavo, nell'interpretazione cristiana ricevette il nome di Sant'Elia (il tuono) o San Michele (il comandante dell'esercito angelico). Nei luoghi in cui veniva venerato Perun vennero costruite chiese cristiane dedicate a San Giorgio, San Michele o Sant'Elia. Così, gli antichi pagani videro nei santi cristiani le caratteristiche della divinità che avevano precedentemente adorato e accettarono più facilmente la nuova religione: il cristianesimo.

L'aspetto attuale di San Michele a Lažani e l'interno della chiesa prima dei restauri del 1952: la chiesa fu costruita come un edificio a navata unica con un'abside rotonda, le cui fondamenta poggiano su una rupe che degrada ripidamente in direzione nord-sud. Fu danneggiata durante le incursioni dei Tatari e, durante la minaccia ottomana, accanto ad essa fu costruita una torre che ancora oggi "fa la guardia"

Sadašnji izgled Sv. Mihovila u Lažanima i unutrašnjost crkve prije popravka 1952. godine: crkvica je izgrađena kao jednobrodna građevina s oblom apsidom, čiji temelj leži na litici koja se strmo spušta u smjeru sjever-jug. Oštećena je za provale Tatara, a uz nju je u vrijeme osmanlijske opasnosti izgrađena kula koja tu i danas „stražari“

Alcuni di questi esempi si possono trovare anche a Kaštela, come la chiesa di San Giorgio a Putalj e forse anche quella di San Michele a Lažani. È interessante notare che in quest'ultima chiesa, costruita nell'XI secolo, nel giorno della memoria di San Marco si svolge tradizionalmente la benedizione dei campi, il 25 aprile. Infatti, è proprio nella seconda metà di aprile che la divinità pagana slava Yarilo (figlio di Perun) porta fertilità alla natura.

La figura araldica di San Michele sopra le mura della città si trova sullo stemma di Sebenico dal 1993 al 1998 (a sinistra), mentre San Marco, che benedice con la mano destra alzata e tiene il libro del Vangelo sul petto con la mano sinistra, si trova sullo stemma attuale della città di Korčula (a destra); La famosa "Mastrinka" (ulivo di 1500 anni!) a Kaštel-Štafilić (al centro)

Heraldički lik sv. Mihovila iznad gradskih zidina nalazimo na grbu Šibenika 1993. – 1998. (lijevo), a sv. Marka – koji uzdignutom desnicom blagoslivlje, a ljevicom drži na prsima knjigu Evanđelja – na aktualnom grbu grada Korčule (desno); Poznata „Mastrinka“ (maslina stara 1500 godina!) u Kaštel-Štafiliću (sredina)   

Nello stesso periodo dell'antica Croazia, arrivò l'ultima ondata di una serie di popolazioni germaniche sulle coste dell'odierna Italia. Si tratta dei Normanni, che si stabilirono nell'estremo sud dello "stivale italiano" intorno al 1046. Si ritiene che un ruolo cruciale sia stato svolto da un famoso luogo di pellegrinaggio in Puglia, la grotta nella montagna chiamata Gargano, dedicato anch'esso a San Michele!

Le conquiste dei "popoli del nord" (Vichinghi, Variaghi, Normanni) dall'VIII all'XI secolo; Grotta di San Michele presso il santuario sul Monte Gargano in Puglia: secondo la tradizione, fu qui che nel 1016 i pellegrini normanni incontrarono il nobile longobardo Melo di Bari, che li invitò ad unirsi a lui in un attacco contro i bizantini in Puglia

Osvajanja „ljudi sa sjevera“ (Vikinga, Varjaga, Normana) od 8. do 11. stoljeća; Pećina sv. Mihovila u svetištu na Monte Garganu u Apuliji – prema predaji tu su se normanski hodočasnici 1016. susreli s langobardskim plemićem Melom iz Barija koji ih je pozvao da mu se pridruže u napadu na Bizantince u Apuliji

LO SAPEVATE? – Come un conte normanno catturò un’anonimo re croato…

Il condottiero normanno Amico II, conte di Giovinazzo (città nei pressi di Bari), occupò le città di Biograd, Nin, Spalato, Trogir e Zadar nel 1074, forse dopo un fallito assedio di Rab e, secondo un resoconto del legato papale Gerardo del novembre 1074, catturò un’anonimo re croato. Probabilmente Petar Krešimir IV.

Ritratto del re Petar Krešimir (opera di K. Kreković); “Le navi di Petar Krešimir IV”, V. Parać

Portret kralja Petra Krešimira (djelo K. Krekovića); “Brodovlje Petra Krešimira IV.”, V. Parać


Koga su u Italiji častili Vikinzi, a u Kaštelima “stari” Hrvati?

Tijekom ranog srednjeg vijeka na obalama Jadrana izmjenjivale su se kulture, religije, etničke skupine u tolikoj mjeri da se unutrašnjost provincije Dalmacije, koja je iznjedrila posljednjeg priznatog zapadnorimskog cara (Julija Nepota), u prvoj polovici 9. st. nazivala jednostavno „Sclavenia“ tj. zemlja Slavena. Na zapadu su Apeninski poluotok preplavili germanski (i heretički) Goti, Langobardi, a potom i katolički Franci.

Za razliku od tih „barbara“, pogansko slavenstvo je na istočnom Jadranu ostavilo jezične i religijske tragove. Perun, koji je bio slavenski poganski bog – ratnik, u kršćanskom tumačenju je dobio ime sveca Ilije (gromovnika) ili svetog Mihovila (zapovjednika anđeoske vojske). Na mjestima štovanja Peruna nastajale su kršćanske crkve posvećene sv. Jurju, sv. Mihovilu ili sv. Iliji. Tako su nekadašnji pogani vidjeli u kršćanskim svecima osobine božanstva kojeg su do tada štovali, te su lakše prihvaćali novu religiju – kršćanstvo.

Neke od tih primjera nalazimo i u Kaštelima – kao što su crkva Sv. Jurja na Putalju, a možda i Sv. Mihovila u Lažanima. Zanimljivo je kako se u potonjoj crkvi, izgrađenoj u 11. stoljeću, na spomendan sv. Marka 25. travnja tradicionalno obavlja blagoslov polja. Naime, upravo u drugoj polovici travnja slavensko pogansko božanstvo Jarilo (Perunov sin), prirodi donosi plodnost.

U isto starohrvatsko doba, stigao je i posljednji val u nizu germanskih naroda koji su zapljuskivali obale današnje Italije. Riječ je o Vikinzima ili Varjazima, odnosno Normanima, koji su se na samom jugu „talijanske čizme“ učvrstili oko 1046. godine. Smatra se kako je pri tom presudnu ulogu odigralo poznato mjesto hodočašća na brdu u Apuliji koje je dobilo naziv Gargano, također posvećeno sv. Mihovilu!

JESTE LI ZNALI? – Kako je normanski grof zarobio neimenovanog hrvatskog kralja…

Normanski vojskovođa Amiko II., grof od Giovinazza (grada u blizini Barija), zaposjeo je 1074. godine, možda nakon neuspješne opsade Raba, gradove Biograd, Nin, Split, Trogir i Zadar te, prema zapisu papinskog legata Gerarda iz studenoga 1074., zarobio neimenovanog hrvatskog kralja – vjerojatno Petra Krešimira IV.

Mate Božić


Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“, historiografskog časopisa „Pleter“, Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ u Splitu. Član Talijansko-hrvatske kulturno-povijesne udruge „Jakov Mikalja - Giacomo Micaglia“ s poluotoka Gargana te koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“. (Ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i više od tristo popularno-znanstvenih članaka  historiografsko-heraldičke tematike. Voditelj „Škole heraldike“ (Klis) i „Male škole filozofije“ (Solin), autor niza kolumni web-portala, uključujući i Dalmatinski List.

Primjedbe