Radi li HGK suprotno nacionalnim interesima Republike Hrvatske?

 Radi li HGK suprotno nacionalnim interesima Republike Hrvatske?

Foto: pixnio.com

ZAGREB - Nije tajna da Hrvatskoj nedostaje radne snage te da sve više poseže za inozemnim angažmanima kako bi namirila rastuće potrebe za radnom snagom u gospodarstvu. Nedavno je savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore (HGK) i prorektor Sveučilišta Sjever Petar Mišević ustvrdio da Hrvatskoj nedostaje sve više kvalificirane radne snage povodom čega izražava uvjerenje da će Hrvatska mora imati osmišljene nove obrazovne politike u području prihvata strane radne snage koja dobrim dijelom dolazi uz udaljenih predjela Azije, zbog čega sve više dolazi u središte zanimanja potreba integracije tih radnika, kako se ne bi stvorila paralelna društva i time ugrozila društvena stabilnost. U tom segmentu upada u oči izjava HGK po kojoj će hrvatskom gospodarstvu za pet godina, uz postojeću stopu rasta BDP-a nedostajati od 450.000 do 500.000 stranih radnika.

Budući da vjerujem da je domaćim poduzetnicima i državi u osobitom interesu spriječiti nastajanje paralelnih društava čije stvaranje izaziva ozbiljne društvene, socijalne i sigurnosne probleme, što se može pratiti na primjeru pojedinih europskih država te osiguravanje društvene sigurnosti i opstojnosti domicilnog jezika, kulture i običaja, usmjerio sam fokus istraživanja prema sveprisutnoj umjetnoj inteligenciji te zapitao ChatGPT koliki maksimalan broj stranih radnika Hrvatska može primiti unutar sljedećih deset godina, bez ugrožavanja provedbe uspješnog procesa njihove društvene integracije. U primjeru je uzeto kao početni podatak za analizu da Hrvatska ima oko 3,7 milijuna stanovnika, uzimajući u obzir da u ovom trenutku Hrvatska već ima, prema analizi ChatGPT-ija, između 120.000 i 132.000 stranih radnika iz izvaneuropskih zemalja. Analizu AI-ja donosim u sljedećem dijelu teksta.

Integracija imigranata: Kapacitet i preporuke za Hrvatsku

1. Stopa apsorpcije

Hrvatska može integrirati 0,5% do 1,5% svog stanovništva godišnje bez značajnijih nestabilnosti.

Više stope zahtijevaju snažnije integracijske politike i širu društvenu pripremu.

2. Period integracije

Dobro vođen proces integracije traje između 5 i 10 godina po imigrantu.

3. Povijesni primjeri

Zemlje poput Kanade i Australije uspješno apsorbiraju 0,8% – 1,2% svog stanovništva godišnje bez ozbiljnih problema.

4. Izračun kapaciteta

Pretpostavka:

1% stanovništva godišnje kao prihvatljiva i sigurna stopa apsorpcije.

Računica:

Godišnji kapacitet apsorpcije:

3.700.000 × 1% = 37.000 imigranata godišnje

Ukupno kroz 10 godina:

37.000 × 10 = 370.000 imigranata

5. Zaključak

Hrvatska s 3,7 milijuna stanovnika može razumno primiti oko 370.000 imigranata tijekom 10 godina (što je 10% ukupnog stanovništva) uz održavanje društvene stabilnosti, pod uvjetom da su implementirane snažne integracijske politike.

Ako su integracijske politike slabe ili su kulturne razlike vrlo izražene, sigurna stopa može pasti na 0,5% godišnje, što bi značilo oko 185.000 imigranata kroz 10 godina, kako bi se spriječilo stvaranje paralelnih društava i socijalnih napetosti.

Uzmajući u obzir da ChatGPT može biti koristan alat za izračunavanje i valoriziranje određenih raspona statističkih podataka, ali da nije nužno u potpunosti točan, ipak se postavljaju pitanja od izuzetne važnosti - na temelju kakvog statističkog izračuna je u HGK zaključeno da Hrvatska ima kapacitete primiti do 2030. godine dodatnih 450.000 do 500.000 stranih radnika, bez posljedica za društvenu stabilnost i tko će plaćati novcem posljedice promišljanja za koje je dvojbeno da se zasnivaju na realnim društvenim, integrativnim i statističkim parametrima. Hoće li građani Republike Hrvatske u bliskoj budućnosti uplaćivati povećane poreze i druge novčane namete u državni proračun kako bi se osigurao dodatan broj socijalnih radnika, edukatora, centara za društvenu integraciju, ali i povećan broj policajaca, vojnika za uspostavu sigurnosti na ulicama te veći iznosi plaćanja osiguranja kako bi se društvo moglo koliko toliko nositi s posljedicama koje nisu dovoljno uzete u obzir u  najavljenim mjerama? Koja znanstvena metodologija i pretpostavke su  primijenjene prilikom analiza izrađenih za HGK i jesu li uopće takve analize napravljene? Koliko će nas u budućnosti koštati smanjeni osjećaj sigurnosti građana kojim se marketinški hvalimo u svrhu privlačenja turista u našu zemlju? Tko će snositi ekonomski trošak i društvene implikacije nedostatka kvalitetnih radnih mjesta koje tjeraju hrvatske građane na rad i život izvan domovine i uvođenja previsokog broja stranih radnika unutar razdoblja nedovoljnog za kvalitetnu inegraciju i je li dobro osmišljena mjera uvoziti strane radnike od kojih mnogi rade poslove koje ne stvaraju dodatnu vrijednost u ekonomiji, osim ako netko doista ne misli da je dostava hrane putem popularnih uslužnih platformi generator ekonomskog razvoja naše zemlje?

Dalmatinski list