Dijalozi u vrhu hrvatske politike


 DIJALOZI U VRHU HRVATSKE POLITIKE


O čemu bi se mogle dopisivati jedna ministrica i državna tajnica? Ne, ne pričaju o modnim brendovima, shoppingu, putovanjima – možda i o tome – ali glavna tema je kako će koristiti svoje pozicije za neke svoje dijabolične planove.


Iz njihovog transkripta očigledno je da je sve je kadroviranje, interes, trgovina utjecajem. Bavljenje “mrežom poznanstava” oduzima kisik bavljenju svime drugome, možda onima koji nisu dio te mreže poznanstava.


Iz prepiske koju USKOK procjenjuje na preko tri milijuna stranica možemo zaviriti u privatne razgovore dvije žene iz vrha hrvatske politike.


Razina ne-komunikacije


Razina te komunikacije je porazna. Od vrijeđanja onih koji im ne odobre natječaje (glavni negativci su “oni iz javne nabave”), do međusobnog poticanja na očigledno neku vrstu zlouporabe svog položaja.


Ne možemo se oteti dojmu da se na tom poslu ništa ne radi osim spletkarenja, konspiriranja, po uzoru na ono Sanaderovo “moramo ukrasti koliko se može, tko zna koliko će ovo dugo trajati”. Mandat je kratak, vrijeme curi.


Akademski razgovori Žalac i Rimac


Kad je Josipa Rimac stigla istipkati milijun stranica?


Posao vlasti ispada da je isključivo to tko će biti kadroviran na nekim razinama vlasti. To ide toliko daleko da najviši odlučuju o najnižima, ministri odlučuju o pripravnicima.


Moramo se zapitati što u politici rade osim trgovanja utjecajem? Cijela ta ogromna javna uprava, ta preskupa država, svrha je sama sebi, oni koji dođu zaposle neke nove dok Hrvatska ima sve manje stanovnika.


Ono što je strašno je što autori tih dijaloga odlučuju o milijunima eura namijenjenima za poboljšanje života hrvatskih građana. 


Sve njihove sposobnosti upregnute su samo na sljedeće: konspiriranje, spletkarenje, guranje vlastitih ljudi, trgovinu utjecajem.


Poruke kojima svjedočimo dokaz su koliko su potkapacitirani Plenkovićevi kadrovi. Ako su i sposobno za nešto, oni svu inteligenciju troše na to kako prevariti sistem (u ovom slučaju, “one iz javne nabave”)


Porazno je koliko se one smiju s hrvatskim građanima, hvale se vlastitom sposobnošću spletkarenja i umreženosti.  I ostave pisani trag, da svi mogu svjedočiti tome.


Znakovita rečenica: “Volim što oni misle da sam glupa”. Znači, poželjno je da “oni” (iz kontrole javne nabave, koji valjda ne dozvoljavaju da prođe nelegalan natječaj) misle da je naivna, dok ona plete cijelu mrežu pogodovanja nekome.


Ministri vlastite imovine


Dobili su priliku, odnosno poziciju da naprave nešto konstruktivno, produktivno. Koju su, kao i većina političara, prokockale. Svoju poziciju moći shvatile su kao poziciju za pomoć sebi, kao što je Paladina bio ministar obnove vlastite imovine, Sanader je bio premijer kako državnu imovinu pretvoriti u vlastitu, Kušćević je bio ministar o tome kako pola Brača pretvoriti u svoje vlasništvo.


Politika služi samobogaćenju, jer ona omogućava upravljanje velikom količinom javnog novca. A gdje ga usmjeriti nego   u neke privatne kanale, ulizivati se svojim prijateljima koji će to znati nagraditi?


A inače, taj softver – SPUR je jedna obična baza podataka, i pravo je čudo kako to može koštati 13 milijuna kuna. Evo o čemu se radi:


 SPUR je informacijski sustav za upravljanje strateškog planiranja i upravljanja razvojem koji pruža usklađen sustav za identifikaciju trenutnog stanja kroz pokazatelje i indikatore za praćenje napretka. Osnovna svrha programskog rješenja je pružanje usklađenog metodološkog sustava za pripremu, organizaciju i implementaciju procesa upravljanja razvojem. Unos podataka uključuje upis razvojnih projekata od njihove projektne ideje i pokretanja razrade projekta (idejna faza) do završetka definiranja i razrade projekta (faza planiranja) u spomenuti registar. (rera.hr)


Rimac i Žalac danas mogu biti marginalizirane. Ali ostaje činjenica da neki slični njima upravo tipkaju SMSove, zapošljavaju neke anonimuse i odlučuju kako će se potrošiti milijuni eura. A softver, kao i druge korupcijske priče više nitko ne spominje.


Nema prostora, stigle su nove korupcijske priče.


Katarina Baričić

Diplomirala hrvatski i engleski jezik i književnost. Radila sam u školi, a nakon toga kao predavač na Erasmus seminarima za profesore u raznim europskim gradovima. Paralelno polažem tečaj za turističkog vodiča, te upoznajem goste sa lokalnom poviješću. Dok su mi rad u turizmu i obrazovanju izvor prihoda, pisanjem se bavim rekreativno. Trenutno me najviše zanimaju društvene i filozofske teme, politika i geopolitika. Kroz proces pisanja teksta pokušavam samoj sebi objasniti neke društvene fenomene, a kao rezultat nastane neka zaokružena cjelina, ili samo tok svijesti. Zasad redovno pišem za portale Solin live, te Dalmatinski list.

Primjedbe