Što će Milanovićevom sinu uopće prosjek 5,0?


 

ŠTO ĆE MILANOVIĆEVOM SINU UOPĆE PROSJEK 5,0?

Milanovićev sin, kao sin predsjednika i bivšeg premijera, spada među djecu političke elite. Pitanje je što će političkoj eliti takav prosjek, kad se uz takvu pozadinu može bilo gdje upisati sa prosjekom 2,5. Ili zaposliti u bilo kojoj instituciji bez da cjepidlače oko ocjena na fakultetu. Činjenica je da živimo u elitističkom društvu, te politička elita ima drugačiji tretman. Poslove dobivaju podobni, a ne sposobni. Odnosno oni koji imaju dobru pozadinu, a ne oni koji imaju 5,0.  Milanović sin vjerojatno bi se zaposlio negdje u Ministarstvu vanjskih poslova i bez ove dvije petice, prema tome ovo dizanje ocjena bilo je potpuno suvišno.

Helikopter mame

Definicija “helikopter mama” – ona koja ima kontrolu nad svim aspektima djetetova života, osobito nad obrazovnim dijelom. Nadgledaju život svoje djecu poput helikoptera koji su neprekidno upaljeni iznad njih, i ne daju im disati.

To su majke koji svojim ponašanjem uspješno idu putem invalidiziranja, tj. onesposobljavanja djece. Imaju dobre namjere, ali zamislite samo da vam neki helikopter stoji nad glavom i nemate nikakvu slobodu oko toga što radite. Sve se kontrolira od strane “Big Mother”.

Ova “helikopter mama”, prva dama, znala je tolike detalje oko školovanja svog sina srednjoškolca: da je greška napravljena u zadatku iz matematike, koliko je trajao zadnji sat matematike, izračunala je koliko je vremena izgubljeno zbog greške u zadatku. Je li to helikoptersko nadgledanje svakog aspekta njegovog obrazovnog života doista usluga koju radi za njega? Ili mu time samo nanosi štetu, praktički ga onesposobljava za život u kojem ona neće biti prisutna da sređuju ocjene, posao, ženu za brak… Najveća šteta koju je napravila ovim manevrom je što je dovela u pitanje sve njegove dosadašnje ocjene. Sad se pitamo zna li doista za peticu ili dvojku.

Takvo ponašanje je modus operandi prve dame, jer čujemo da je isto napravila i za starijeg sina, dakle u nje je uobičajeno kontrolirati sve aktivnosti u školi, kao se da gotovo punoljetni sinovi ne mogu sami izboriti za pravednu ocjenu. Ne možemo se oteti dojmu da je ovo ona ovo napravila zbog vlastite satisfakcije i ambicije, ne zbog ispravljanja nepravde za sina. Ona je još jedan od primjera roditelja koji se ostvaruju kroz svoju djecu, ali na nezdrav način. I da, da je baš htjela pravdu, tražila bi da se ocjena iz latinskog vrati na četvorku.

Što je zabrinjavajuće, javilo su puno majki koje su rekle da “bi se one borile kao lavice za svoje sinove” – je li to doista borba za djecu ili odraz našeg matrijahalnog mentaliteta u kojem majke djeci sređuju ocjene?

Zloglasni 5,0

U našem obrazovnom sustavu znanje se mjeri ocjenama. Teško je doista izmjeriti znanje, ali eto, moraš dati neku brojčanu ocjenu na kraju godine. Kod nas je postala perverzija oko prosjeka 5,0 da je došlo do totalne hiperinflacije tog prosjeka (puno veće od trenutne monetarne inflacije), toliko da prosjek 5,0 ne znači ništa. Znanje za 5 puno je bliže znanju za trojku. Živimo u društvu lažnih petica koje nemaju nikakvu vrijednost. Strah nas je i zamisliti što se sve krije iza tih petica. Vjerojatno ćemo saznati kad “generacije 5,0” dođu na tržište rada.


Politički podobni ravnatelji

Za velik broj tih lažnih petica krivi su ravnatelji na koje se vrši nekakav politički ili roditeljski pritisak, pa oni vrše pritisak na one niže u hijerarhiji, predmetne nastavnike. Prijeti se mobingom, krajem karijere, nekad dobiju i prijetnje opasne po život. I zašto bi profesori riskirali svoj život i ne zaključili višu ocjenu? Cijena za očuvati svoj integritet je jednostavno previsoka.

Živimo u društvu u kojem se ravnatelji boje prve dame, i preventivno njenim sinovima zaključuju više ocjene.

Živimo u društvu u kojem se nitko nije žalio zbog poklonjenih ocjena. Ali zato jest mnogo njih zbog realnih.

Živimo u društvu lažnog prikaza znanja od 5,0 koje će tek doći na naplatu.

 

Katarina Baričić

Diplomirala hrvatski i engleski jezik i književnost. Radila sam u školi, a nakon toga kao predavač na Erasmus seminarima za profesore u raznim europskim gradovima. Paralelno polažem tečaj za turističkog vodiča, te upoznajem goste sa lokalnom poviješću. Dok su mi rad u turizmu i obrazovanju izvor prihoda, pisanjem se bavim rekreativno. Trenutno me najviše zanimaju društvene i filozofske teme, politika i geopolitika. Kroz proces pisanja teksta pokušavam samoj sebi objasniti neke društvene fenomene, a kao rezultat nastane neka zaokružena cjelina, ili samo tok svijesti. Zasad redovno pišem za portale Solin live, te Dalmatinski list.

Primjedbe