Usporedne korupcije - zapošljavanje preko veze u vila u Crnom moru od 1 mlrd USD

(Anti)korupcijski dnevnik

Usporedne korupcije – zapošljavanje preko veze i vila u Crnom moru od milijardu dolara

“Svaka država ima svoju mafiju, samo kod nas mafija ima svoju državu”

Ali ne samo kod nas.

Vjerovali ili ne: Svake godine u Rusiji se plaća mito u iznosu jednakom BDP-u zemlje poput Grčke.

Korumpiran, korumpiraniji, najkorumpiraniji

Korupcija (lat. corruptus – pokvaren) ili podmitljivost u pravnom smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, gospodarstvu, politici, školstvu, kulturi i umjetnosti te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. - Wikipedia

Percepcija korupcije

Za potrebe ove kratke analize uzet ćemo samo primjere Hrvatske i Rusije.

Iako mi percipiramo visoku razinu korupcije, u nekim drugim zemljama, ta razina je neusporedivo veća. Rusija nije najkorumpirajija zemlja na svijetu, prema Transparency Internationalu – 2021. Rusija je bila na 29. mjestu (od 180 zemalja), u društvu Dominikanske Republike, Hondurasa, Kirgistana, Laosa, Meksika i Papue Nove Gvineje. Ne znamo što se uopće događa u onim najniže rangiranim zemljama, Južnom Sudanu, Siriji i Somaliji? Bolje da i ne pomislimo…

Koliko god to zvučalo kao relativiziranje, nije baš isto ako je ministar pod istragom zbog dva zapošljavanja, ili ako predsjednikov mesar ima 500 milijuna dolara. A to je razlika između Hrvatske (koja je na 63. mjestu) i Rusije.

Možda je to neka utjeha, ali kod nas bivši premijer bar sjedi u zatvoru. To je strašno što je Sanader prepustio upravljačka prava MOL-u za mito od 10 milijuna eura i lišio Hrvatsku energetske neovisnosti, ali bar možemo reći da je iza rešetaka. U Rusiji je ta kasta nedodirljiva. Odnosno, oni koji ih pokušaju istražiti završe u zatvoru (u boljem scenariju). Sasvim je sigurno, da je Sanader kojim slučajem Rus, prodao bi već nekome upravljačka prava nad plinom…

Kod nas se bar provjeravaju imovinske kartice. Pa malo zagorčavaju živote Kuščeviću i Krstičeviću kad ne prijave njivu ili voćnjak. U Rusiji je zabranjeno pitati koliko imaju dužnosnici – a nitko ne zna koliko je zapravo Putin bogat. Znamo samo da se smatra najbogatijim na svijetu. Iako je na sebe prijavio samo staru Ladu.

Ne samo on, njegov mesar primjerice ima neobjašnjivo bogatstvo od  500 milijuna dolara. Inače sin njegovog prijatelja iz djetinjstva. Obogatili su se mesari, tjelohranitelji, prijatelji iz djetinjstva. A taj novac nekome pripada, oni su ga prisilno prisvojili jer su sistem prilagodili sebi.

Najbogatiji čovjek na svijetu započinje ratove i troši milijarde građana kako on želi. To nije njegov novac, ali on sebi uzima za pravo da ga troši na besmisleno ratovanje. Što je naravno manji faktor od gubitka ljudskih života. Osim što ekonomski uništava zemlju, devastira je i demografski.

To je ipak neka druga razina korupcije.

To je razina korupcije kad nitko ne zna koliko je šef doista bogat.

Navodno posjeduje oko 200 milijardi dolara, ali to spada u skriveno bogatstvo. Iako ne znamo što će s tim, budući da bogatstvo ne kupuje besmrtnost.

Najveći apsurd je da iznosi to bogatstvo izvan Rusije, a prodaje priču kako je on najveći zaštitnik ruskih interesa. Političari su zaista kraljevi laži.

Usporedba imovine

Znam da se ove koruptivne radnje na domaćem terenu  čine strašnima, ali kad baš uspoređujemo korupciju po nekom stupnju, postoji puno viša razina korupcije.

Kad mafija doslovno posjeduje državu. Polaže pravo na sva njezina bogatsva, sirovine, spremna je uzeti sve budućim generacijama. To je abnormalna razina korupcije. To je otimanje zemlje i svih njenih dobara. Izrazito sebičan i egoističan pristup, vrhunski ekonomski zločin. Uzak krug ljudi je prisvojio najveću državu na svijetu i crpi sve njene resurse. To rade samo najveći mrzitelji svog naroda. Oni koji su postavljeni kao strani agenti da unište državu iznutra. (A budući da Putin trenutno radi kao korisni idiot za Zapad, ne bi čudilo da je on od početka postavljen kao strani agent?)

Posljedica toga je da većina ostalog stanovništva živi puno siromašnije nego što bi realno mogla.  Ako 30 posto BDP-a ide u privatne ruke, što se kasnije transferira u porezne oaze i izvozi iz zemlje – to mogu raditi samo najveći hejteri svoje države.

I to je srž čitave priče s korupcijom – što elita više krade, ostatak ljudi lošije živi. To je najjednostavnija moguća formula koju bi svi trebali shvatiti.

Samo što ljudi nikako ne povežu uzrok i posljedicu. Siromašni Rusi tamo negdje u Sibiru neće pokušati shvatiti zašto su siromašni. Obično je tako, oni najsiromašniji zauzeti su preživljavanjem…

Prokletstvo Milana Bandića

Možda se ruskom modelu najviše približio Milan Bandić, koji je držao bogatstvo kod prijatelja, u hercegovačkim bunkerima, u bankama u Dubaiju…naravno, ništa na svoje ime. I nitko ne zna koliko (posthumno) zapravo posjeduje. A sad je sva ta imovina u mreži rodbine, ljubavnica i prijatelja. Kao što će ostati i u Putinovom slučaju, na nečije ime.

Vidimo kako je mafija doslovno preuzela državu, i upravlja svim njenim resursima.

Najbolji pokazatelj koliko je mafija preotela zemlju je udio imovine oligaraha u ruskom BDP-u. Prema nekim statistikama, udio imovine oligaraha jednak je 25-30 % BDP-a.

A navodno Putin uzima i do 50% njihove zarade.

Putin je vjerojatno role-model i za niže razine: ovaj rat je pokazao kolika je korupcija u vojsci koja se raspada.

Što je to sa zemljama istočne Europe? Zašto su daleko korumpiranije od zemalja ostatka Europe? Kakva je povezanost korupcije sa neovisnošću kroz povijest?

O tome u sljedećem nastavku (anti)korupcijskog dnevnika.

 

Katarina Baričić

Diplomirala hrvatski i engleski jezik i književnost. Radila sam u školi, a nakon toga kao predavač na Erasmus seminarima za profesore u raznim europskim gradovima. Paralelno polažem tečaj za turističkog vodiča, te upoznajem goste sa lokalnom poviješću. Dok su mi rad u turizmu i obrazovanju izvor prihoda, pisanjem se bavim rekreativno. Trenutno me najviše zanimaju društvene i filozofske teme, politika i geopolitika. Kroz proces pisanja teksta pokušavam samoj sebi objasniti neke društvene fenomene, a kao rezultat nastane neka zaokružena cjelina, ili samo tok svijesti. Zasad redovno pišem za portale Solin live, te Dalmatinski list.