Ideja da se u državno obilježje Hrvatske uključe i okrunjene leopardove glave pojavila se i pedeset godina poslije, početkom 1990-ih. Iako je tijekom ceremonije konstituiranja sabora 30. svibnja na zastavama dominirao nacionalni grb sa šahiranim poljima (bez pridodanih pokrajinskih znamenja) S. Martinović je početkom srpnja 1990. godine iznio mišljenje prema kojem bi novi državni grb trebao predstavljati kombinaciju heraldičkih simbola: Dalmacije, Dubrovnika, Istre i Slavonije sa šahiranim grbom kao „integrativnom elementom“ u sredini. Prema Martinoviću, specifičnim dizajnom tog složenog grba konstruirao bi se „bijeli križ kao simbol pripadnosti Hrvatske kršćanskom civilizacijskom krugu“.
Također, tada je i V. Mileta smatrao kako bi za novi državni grb trebalo jednostavno preuzeti složeni grb nekadašnje Trojedne Kraljevine – kakav je na krovu crkve Sv. Marka, koji (u drugom polju) sadrži i grb Dalmacije.
službena zastava Republike Hrvatske predstavljena
25.07.1990. s „povijesnim hrvatskim grbom“
Ipak, kada su 25. srpnja 1990. godine doneseni amandmani na postojeći Ustav SR Hrvatske kojima su, između ostaloga, iz državnog znamenja izostavljene dopune iz socijalističkog perioda, određeno je da „osnovicu“ grba čini „povijesni hrvatski grb“ (tj. šahirani štit) koji se „sastoji od 25 crvenih i bijelih polja“. S obzirom na zastavu definirano je kako se „sastoji (...) od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini“. Nova službena zastava Hrvatske je tada svečano podignuta na jarbol na trgu Sv. Marka. Tako je hrvatski nacionalni grb sa šahiranim poljima ipak zadržao trenutno prvenstvo u odnosu na eventualno uključivanje ostalih heraldičkih pokrajinskih znamenja u okvir novih državnih obilježja. Međutim, da je o tome ipak bilo riječi, svjedoči rasprava koja je prethodila samom donošenju amandmana, a u kojoj se pozivalo na odbacivanje „regionalnih podjela pri definiranju republičkog grba“, dok su dva zastupnika iz Poreča i Pule istaknula prijedlog prema kojem bi grb „trebalo obogatiti istarskim obilježjem“.
tijekom kolovoza/srpnja 1990.
Osobito nezadovoljstvo tim izmjenama državnih simbola izrazili su istaknuti članovi SDS-a (Srpske demokratske stranke) na masovnom mitingu (tzv. Srpski Sabor) održanom također 25. srpnja u Srbu, tražeći da se amandmani na Ustav ne prihvate. Naime, oni su grb sa šahiranim poljima (pod utjecajem beogradskih medija pod nadzorom Slobodana Miloševića) tumačili kao simbol NDH iz perioda Drugog svjetskog rata. Tako je nekoliko dana poslije mitinga u Srbu tzv. Srpsko nacionalno vijeće (kao izvršni organ tzv. Srpskog Sabora) na sjednici u Kninu usvojilo prijedlog Milana Babića prema kojem: „SNV ne prihvata isticanje isključivo hrvatskih nacionalnih simbola pogotovo šahovnice kao simbola RH, a posebno tamo gdje je Srpski narod većinsko stanovništvo“ te kako je SNV „saglasno da se na tim dijelovima republike ističu kao državni simboli Republike Hrvatske dosadašnji simboli sa crvenom zvijezdom petokrakom“.
.jpg)
Tako se dio stanovništva na područjima u kojima je SDS imao utjecaj aktivno protivio uporabi novog državnog grba. Primjerice, lokalno stanovništvo u Pakracu sredinom kolovoza nije dopustilo da se na općinsku i policijsku zgradu izvjesi zastava Republike Hrvatske. Kada je naposljetku zastava izvješena ubrzo je (krajem studenoga) skinuta i zapaljena, dok je ostvarenje istoga čina u slučaju policijske zgrade spriječio dolazak specijalnih jedinica. Bez obzira na sve „povijesni hrvatski grb“ se od kraja svibnja kontinuirano pojavljivao u svojstvu novog državnog simbola, npr. u okviru nastupa predstavnika državnih vlasti, na policijskim kapama ili prilikom prezentacije različitih sportskih i glazbenih događaja. Naposljetku, moglo bi se zaključiti kako je, s obzirom na kontekst i raširenost uporabe tijekom razdoblja društveno-političkih promjena 1990. godine, heraldičko znamenje crveno-srebrno šahiranog štita (5x5) – bez ideoloških/totalitarnih dodataka (i u prevladavajućoj varijanti s početnim srebrnim ili „bijelim“ poljem) ujedno predstavljalo i prvi grb Republike Hrvatske.
osnivanih tijekom rujna/studenoga 1990.; nova državna zastava pri smotri polaznika
Uz policijske postrojbe - Antiterorističku jedinicu „Lučko“ (osnovanu 7. rujna 1990.); Jedinicu za posebne namjene „Kumrovec“ (utemeljenu krajem studenog 1990.) - takav republički grb nalazi se i u znakovlju niza postrojbi HV-a koje su osnivane tijekom Domovinskog rata od Slavonije, preko zagrebačkog i riječkog područja sve do Like i Dalmacije. Naposljetku, grb kakav je korišten tijekom ceremonije konstituiranja Sabora 30. svibnja, kao i na dan 25. srpnja 1990., vidljiv je i na zastavi Republike Hrvatske koja se vijorila ispred današnje Policijske akademije u Zagrebu 8. kolovoza 1990. pri smotri polaznika tečaja „Prvi hrvatski redarstvenik“. Desetak dana poslije (17. kolovoza) pod izgovorom kako u Hrvatskoj oživljavaju „aveti prošlosti“ (ustaštva) u okolici Knina podignute su cestovne barikade, što je bio početak tzv. balvan-revolucije, početne faze velikosrpske pobune/agresije na Republiku Hrvatsku.
Mate Božić
Mate Božić
Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike. Saznanja prezentira u okviru Škole heraldike i Male škole filozofije (povremeno održavane u Klisu i Solinu) te u kolumnama na web-portalima, uključujući i Dalmatinski List.
Primjedbe
Objavi komentar