...Prema istraživanjima povjesničara Marija Jareba, glavni nacionalni simbol kojeg su koristili Talijani u Austro-Ugarskoj Monarhiji bila je talijanska trobojnica te zemaljski i gradski grbovi, između kojih se u slučaju dalmatinskih Talijana svakako isticao grb Dalmacije s leopardovim glavama. Tako je na naslovnicama iredentističkih publikacija moguće pronaći zajedno prikazane sve ili neke od grbova istočnojadranskih zemalja na koje je Italija pretendirala. Primjerice, na omotu jednog zemljovida objavljenog u Milanu godine 1903. (iz niza „Zemljovid granica Italije“) uz grbove Gorice, Trsta i Istre nalazi se i grb Dalmacije. Vjerojatno s početka XX. stoljeća potječe i iredentistička razglednica u središtu koje je orao na čijim je prsima štit s grbom talijanske kraljevske obitelji Savojskih.
Na krilima tog savojskog orla poredani su grbovi „talijanskih neotkupljenih zemalja”, uključujući i grb grada Rima, zajedno s heraldičkim znamenjem Dalmacije. Iz 1918./1919. godine potječe niz razglednica sa slikama talijanskog crtača G. Mazzonija, a jedna od njih prikazuje Solin, odnosno ostatke stare Salone iznad kojih vijori zastava sa elementima iz grba Dalmacije, kakvu su koristili dalmatinski autonomaši i talijanaši.
Zanimljivo je kako je talijanska vojska, kada se u jesen 1918. godine pokušavala učvrstiti na dalmatinskom priobalju, uklonila spomenik „Viški lav“. Taj podsjetnik na gorki poraz iz 1866. godine bio je tada otpremljen u Livorno, gdje se i danas nalazi. Iako su talijanske pretenzije prema Dalmaciji do sredine XX. stoljeća bile definitivno odbačene, znamenje s leopardovim glavama su i nakon II. svjetskog rata nastavile koristiti različite skupine u Italiji, u kojima su prednjačili Talijani istočnojadranskog podrijetla, tražeći „povratak“ Istre, Rijeke i Dalmacije u okvir talijanske države. Taj cilj su primjerice isticali i članovi Talijanskog socijalnog pokreta (političkog nasljednika nekadašnje fašističke stranke) - današnje Nacionalne alijanse, a i danas se u javnom prostoru povremeno pojavljuju aluzije na iste iredentističke ciljeve ( izjave bivšeg predsjednika EU parlamenta Antonija Tajanija 2019. godine ili tršćanskog gradskog vijećnika Lorenza Giorgija; podizanje spomenika D'Annunziju u Trstu 2019. godine povodom stogodišnjice zauzimanja Rijeke). Tako je na aktualnim znakovima i zastavama udruženja talijanskih „esula“ iz Istre, Rijeke i Dalmacije moguće primijetiti i grb Dalmacije s okrunjenim leopardovim glavama zajedno s talijanskim nacionalnim simbolima.
Detalj poštanske marke Države SHS s grbovima Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uz datum 29. listopada 1918.;
prijedlog grba Banovine Hrvatskeiz 1940. – u prvom polju grb Dalmacije s tri okrunjene leopardove glave
Istodobno, na istočnim obalama Jadrana nakon ukidanja kratkotrajne Države Slovenaca, Hrvata i Srba, Dalmacija nije bila heraldički zastupljena u državnom znakovlju Kraljevstva/Kraljevine SHS, kao ni Kraljevine Jugoslavije, odnosno Banovine Hrvatske (1939.-1941.). Grb Dalmacije s tri okrunjene leopardove glave nije našao svoje heraldički istaknuto mjesto niti u periodu vladavine različitih totalitarnih režima. Štoviše, nakon Prvog svjetskog rata nije se nikada službeno koristio ni kao pokrajinsko znamenje, osim u slučaju talijanske „Zadarske pokrajine“ (1923.-1944.). Međutim, u javnosti se ipak povremeno pojavljivala ideja o uključivanju toga znamenja u okvir državnih simbola. Tako je prijedlog Viktora Antuna Duišina s početka 1940. godine u slučaju grba Banovine Hrvatske za opću uporabu bio raščetvoreni štit na kojem bi u prvom polju (desno gore) bilo znamenje Dalmacije. Uz Dalmaciju ostala znamenja tog složenog grba bi predstavljala: Slavoniju, Dubrovnik i Bosnu dok bi središnji štitić sa šahiranim poljima bio „grb Hrvata“.
(nastavlja se)
Mate Božić
- „najnormalniji povjesničar“ (D. Mikulandra) i „priznati istraživač hrvatske heraldičke baštine“ (T. Galović). Diplomirao na Sveučilištu u Splitu, gdje je tijekom studija sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“. Autor niza znanstvenih monografija, studija i članaka. Osobito istražuje heraldičku semiotiku (kao zajedničko polje povijesti i filozofije). Spoznaje prezentira putem „Škole heraldike“ (Klis) i „Male škole filozofije“ (Solin) te web-kolumni, kako je nastalo preko 150 članaka s ciljem popularizacije povijesti, heraldike i oživljene povijesti starohrvatskog doba.
Primjedbe
Objavi komentar