Foto: Dalmatinski list
SPLIT - Danas se slavi blagdan svetog Dujma, nebeskog zaštitnika Grada Splita. Splitska riva je puna ljudi, prodaju se raznorazni suveniri, uglavnom napravljeni od drva, građani se vesele. I staro i mlado zna da se proslavlja Sudamja, svetkovina u čast patrona našega grada, ali koliko doista znamo o njemu. Tko je bio sveti Dujam? Odakle je došao u naše krajeve i kako je postao mučenik?
Razmatrajući lik i djelovanje popularnog svetog Duje, potrebno je prvo razdvojiti pučku tradiciju koja se tijekom stoljeća oblikovala i prenosila s generacije na generaciju i autentična povijesna svjedočanstva koja spominju njegov pastoralni rad na području nekadašnje rimske provinicije Dalmacije. Prema pučkoj legendi, Domnius je bio kršćanski mučenik, prvi salonitanski biskup i učenik apostola sv. Petra, koji je stradao mučeničkom smrću za vladavine rimskog cara Trajana (53. - 117.). Stare kronike navode da je Dujam bio sin Sirijca Teodozija i Grkinje Migdonije, što se, u određenom opsegu, potvrđuje u sačuvanim povijesnim izvorima. Legenda dalje tvrdi, kako je mladi Dujam nakon stjecanja kršćanske obuke u Antiohiji od strane samog apostola sv. Petra, krenuo zajedno s Pankracijem i Apolinarom u Rim. Sv. Petar je, u svrhu širenja kršćanske vjere, poslao Pankracija na Siciliju, Apolinara u Ravenu, a Domniusa preko Jadranskog mora u Dalmaciju.
Domnius je na putu do Dalmacije doživio brodolom te se njegova lađa razbila na hridi otočića Tremita, gdje su spasili ribali i poveli brodom do Pharosa (Hvar). Od Hvara je zaplovio prema Braču, gdje je pronašao prijevoz u uvali Pučišća, odakle je uplovio u Epetium (Stobreč), gdje je među naseljenim Grcima upoznao kršćane koji su ga otpratili u Salonu. Prema kronici, Domnius je došao u Salonu osme godine vladavine rimskog cara Klaudija (41. - 54.). Tamo je organizirao kršćansku zajednicu koja se skrivala od progona i održavala svoje obrede na tajnovitim mjestima. Domnius je putovao širom Dalmacije, propovijedajući i šireći Kristov nauk.
Domniusova mučenička smrt dogodila se, prema legendi, za vladavine cara Trajana. Car je trebao dodatna sredstva za ratovanje pa je slao službenike u provincije kako bi mu osigurali ta sredstva. Budući da je seljacima i građanima oduzeta imovina po treći put, za potrebe ratovanja, izbila je pobuna koju je podržao vođa kršćanske zajednice u Saloni, Domnius i ostali kršćani. Car se zaputio u Dalmaciju kako bi osobno nadgledao gušenje pobune te je pohvatao kršćane i njihove vođe i osudio ih na smrt.
Domnius je bio pogubljen odsjecanjem glave u salonitanskom amfiteatru 5. srpnja 105. godine u dobi od sedamdeset i devet godina.
Toliko o legendi! Povijesni izvori prikazuju ponešto drugačiju priču. Prema njoj, Domnius je doista bio sirijskog porijekla i stigao je iz Antiohije propovijedati kršćanstvo u provinciju Dalmaciju. Međutim, on nije bio učenik sv. Petra Apostola i nije živio u 1. stoljeću, a nije bio ni prvi salonitanski biskup, već jedan od nekolicine najstarijih biskupa tog rimskog grada. Rođen je tijekom 3. stoljeća, a mučeničku smrt podnio je za vrijeme vladavine rimskog cara Dioklecijana (284. - 305.), kada je bio pogubljen u salonitanskom amfiteatru.
Bio je pokopan izvan gradskih zidina, na prostoru Manastirina, na groblju na kojem je u 5. stoljeću bila izgrađena kršćanska bazilika. Prema kronikama, splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin dao je oko 650. godine prenijeti njegovo tijelo u nekadašnji mauzolej cara Dioklecijana, koji je bio pretvoren u splitsku katedralu posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije, gdje i danas počiva.
Primjedbe
Objavi komentar