Samo mijena stalna jest: Znaju li Hrvati kada je stvorena Hrvatska, koje državne praznike slavimo i kada?

Foto: Dalmatinski list

ZAGREB - Identitet je važno obilježje postojanja i bitna odrednica koja nam kazuje tko je tko i što je što. Daje nam osnovne informacije o nekome ili nečemu i pomaže nam shvatiti našu vlastitu interakciju prema subjektima i objektima postojanja. Svaka osoba na našoj plavoj lopti zvanoj Zemlja dobije po rođenju svoje ime i prezime i upisan datum svog rođenja. Slično tome i države, osim svojih naziva i granica posjeduju i datum svog nastanka ili barem neki okvirni datum na koji se obilježava taj dan. Međutim, postoje i države kojima je datum nastanka iz nekog razloga nepoznat ili ne postoji konsenzus oko tog pitanja, što može zbuniti ne samo građane određene države, već i međunarodne subjekte i javnost. Jedna takva država, za koju se ne zna kada je točno nastala je i - Hrvatska.

Prosječni građanin Hrvatske može biti jedino zbunjen na najave državnih praznika kojima se obilježavaju presudni dani stvaranja (ili obnove) hrvatske državnosti i neovisnosti. Dobar dio njih kada ugleda na kalendaru crveno označen dan u tjednu zna jedino kako postoji mogućnost da tog dana neće morati ići na posao, već će zavisno o situaciji moći uživati u slobodnom danu. Većini ljudi spoznaja o tom crvenom broju završava na tome pa često ostanu u čudu gledajući taj crveno obojan broj, pitajući kakav se to praznik slavi baš na taj dan.

Ni za jednu državu nije nimalo laskavo što mnogi njeni građani ostaju u čudu kada zamijete ocrtani neradni dan u kalendaru. Međutim, ni građani ne mogu biti osobito zadovoljni državom čiji državni vrh ni sam ne zna kada je ona nastala i koji su to datumi koji imaju povijesni, čak i sudbonosni značaj za njeno postojanje.

Država koja često mijenja ključne datume svoje povijesti predstavlja se pred svijetom i međunarodnom zajednicom kao u potpunosti neozbiljna država, kao zemlja koja sama sa sobom nije razriješila presudne identitetske i organizacijske probleme. To je država koja odaje dojam, ujedno kod kuće i u inozemstvu, kako nije u stanju jasno i bez stalnih izmjena odrediti ni najbanalniju stvar - datum svog rođenja. Što onda drugo mogu očekivati građani od takve države? Što mogu očekivati njeni međunarodni partneri? Kakav dojam jedna takva zemlja ostavlja u svijetu?

Neozbiljna "svakodnevna" izmjena državnih praznika

Prva zbunjujuća okolnost ogleda se u činjenici što Hrvatska bilježi i proslavlja ujedno Dan državnosti i Dan neovisnosti. Tek nekolicina zemalja obilježava Dan državnosti pored Dana neovisnosti, od čega u našem susjedstvu i u drugim dijelovima Europe taj praznik slave Slovenija, Češka, Litva, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora. Većina svjetskih država slavi samo dan neovisnosti.

Druga bizarna i jednako zbunjujuća pojava u političkom životu Hrvatske je izostanak bilo kakvog konsenzusa među političkim stranakama različitog ideološkog predznaka o tome kada bi se trebao slaviti koji od navedena dva praznika. Dakle, građanima se umjesto jednog praznika kojim se slavi nastanak suvremene hrvatske države, nameću dva takva (neki će reći da je to u redu, jer nikada nije manjka praznika kao neradnih dana), s time da ne postoji suglasnost kada se trebaju slaviti.

U trenutku uspostave samostalne i suverene Republike Hrvatske u turbulentnim i teškim vremenima raspada bivše višenacionalne Jugoslavije i početka onih političkih i društvenih procesa koji su doveli do početka Domovinskog rata, nova hrvatska politička vlast izabrana na prvim slobodnim višestranačkim izborima donijela je čitav niz važnih političkih odluka koje danas izazivaju javne i političke prijepore te dovode građane u stanje zbunjenosti.

U pokušaju razumijevanja važnosti datuma koji su izabrani i zbog čega postoje tolike nesuglasice i alternativne mogućnosti, moramo se vratiti na sam početak u rane 1990-e te obraditi navedene događaje kronološkim redoslijedom i objasniti njihovu važnost za hrvatsku povijest, kako bismo lakše shvatili koji od tih datuma doista obilježava ono što naši zakonodavci tvrde.

Foto: knin.hr

Velike političke promjene u Europi nastale su rušenjem Berlinskog zida krajem 1989. godine i padom komunizma u istočnom dijelu kontinenta što je posljedično dovelo do ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke, ali i do raspada Čehoslovačke, SSSR-a i Jugoslavije. U jeku tih promjena, na hrvatsku političku scenu stupili su novi ljudi i prvi put nakon 1945. godine, nove političke stranke.

Pod utjecajem političkih promjena u Europi i u svijetu, dogodio se raspad Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), monolitne političke organizacije koja je dominirala u okolnostima političkog jednostranačja, što je otvorilo put demokratizacije političkog života u većem dijelu republika bivše federacije. U takvom ozračju, uvedeno je višestranačje u Hrvatsku, provedeni su prvi slobodni višestranački izbori te je 30. svibnja 1990. godine bila sazvana i održana prva sjednica novoizabranog višestranačkog Hrvatskog sabora. U ljeto iste godine novi je Sabor izmijenio dotadašnji Ustav Socijalističke Republike Hrvatske na način da je iz naziva republike bio izbačen pridjev Socijalistička, iz hrvatske zastave je bila uklonjena crvena zvijezda petokraka, a umjesto nje uvršten povijesni hrvatski grb s naizmjeničnim crvenim i bijelim (srebrnim) kvadratićima.

Dana 19. svibnja 1991. godine održan je referendum o ostanku republika u sastavu Jugoslavije ili o njihovu izlasku iz federacije i mogućem stvaranju konfederacije. Na referendumu u Hrvatskoj oko 94% glasača izjasnilo se za izlazak Hrvatske iz Jugoslavije te stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. Na osnovu rezultata tog referenduma, Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. godine proglasio Hrvatsku samostalnom i suverenom državom. Međutim, na posredovanje Europske zajednice (EZ), preteče današnje Europske unije (EU), Hrvatska i Slovenija su temeljem sklopljene Brijunske deklaracije od 7. srpnja iste godine odlučile odgoditi provođenje odluke o samostalnosti i suverenosti na tri mjeseca.

Po okončanju tromjesečnog moratorija, Republika Hrvatska je 8. listopada 1991. godine objavila odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, čime su bile konačno prekinute sve dotadašnje državnopravne veze između Republike Hrvatske i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

I tu nastaje zbrka koja traje već preko trideset godina, uz nadu da je zadnjim zakonskim promjenama ona ipak konačno, barem donekle, razriješena, neovisno o opravdanosti ovog ili onog datuma kao prikladnog za proslavu određenog državnog praznika.

Hrvatski sabor je kao Dan državnosti uzeo 30. svibnja, dan kada se održala sjednica prvog slobodno izabranog višestranačkog Sabora i taj se datum službeno koristio kao državni praznik do 2001. godine kada je zakonskim izmjenama obilježavanje Dana državnosti premješteno s 30. svibnja na 25. lipnja, na dan kada je Hrvatski sabor 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Da bi komplicirana situacija postala još više zbunjujućom, istim je zakonskim promjenama uveden novi državni praznik Dan neovisnosti koji se slavio 8. listopada, na dan kada je Hrvatski sabor donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, čime je poslije tromjesečnog moratorija bila potvrđena odluka o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Istovremeno je dotadašnji Dan državnosti proglašen spomendanom pod nazivom Dan Hrvatskog sabora.

Neovisno o opravdanosti tih promjena, cijela ta paleta sličnih i istorodnih državnih praznika (Dan državnosti, Dan neovisnosti, Dan Hrvatskog sabora) kojima su izmijenjeni i sami datumi djelovala je zbunjujuće na hrvatske građane koji više nisu znali što i kada proslavljaju.

Godine 2019. Hrvatski sabor u kojem su većinu činili HDZ i koalicijske stranke proveo je nove izmjene zakona kojima je Dan državnosti vraćen na 30. svibnja, dan 25. lipnja postao je spomendan pod imenom Dan neovisnosti, dok je nekadašnji Dan neovisnosti koji se slavio 8. listopada postao spomendan Dan Hrvatskog sabora.

Konačno rješenje zavrzlame ili uvod u nove polemike?

Foto: Radio Pag

Reklo bi se, konačno je ispravljena zbrka koja je stvarala konfuziju u hrvatskoj javnosti i podsmijeh u regionalnom i međunarodnom okruženje. Ili nije baš tako kako se čini na prvi pogled.

Što se točno dogodilo tog povijesnog 30. svibnja 1990. godine? Održana je sjednica prvog višestranačkog Sabora nakon 1945. godine, u vrijeme kada je današnja Hrvatska, poznata u to vrijeme pod službenim imenom Socijalistička Republika Hrvatska bila jedna od socijalističkih republika u sastavu SFRJ. Taj datum evocira sjećanje na uvođenje višestranačja u Hrvatsku, što uostalom nije bilo provedeno tada, već 1989. godine kada je reformirani i liberalizirani Savez komunista Hrvatske dopustio uvođenje višestranačkog sustava u SR Hrvatsku. Logično je zapitati se kakve sve to veze ima s državnošću. Baš nikakve!

Krenimo kronološki naprijed prema datumu 25. lipnja 1991. godine koji se danas slavi kao spomendan Dan neovisnosti. Što se doista dogodilo na taj dan? Hrvatski sabor je donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i na temelju nje ranije spomenutu Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Međutim, uskoro nakon toga hrvatske su vlasti uz posredovanje EZ-a potpisale Brijunsku deklaraciju kojom se provedba tih odluka privremeno obustavila na rok od tri mjeseca. Hrvatska je i dalje formalno ostala republika u sastavu SFRJ, a odluke su "zamrznute". Može li se onda takav događaj smatrati postizanjem neovisnosti? Ne baš.

Sada dolazimo do trećeg i zadnjeg važnog datuma novije hrvatske povijesti, dana 8. listopada 1991. godine. Toga dana je Hrvatski sabor, poslije okončanja tromjesečnog moratorija, donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ i time konačno uspostavio samostalnu i suverenu hrvatsku državu te trajno prekinuo sve državnopravne veze s ostatkom bivše države. Procijenite sami koji je od ova tri datuma najbolji za proslavu Dana neovisnosti.

Značaj 8. listopada možemo dodatno prisnažiti i simbolikom te povijesnom važnosti toga dana u ukupnoj hrvatskoj prošlosti. Na taj dan 1075. godine su opat Gebizon i kardinal Fulkoin okrunili Dmitra Zvonimira u krunidbenoj bazilici Sv. Petra i Mojsija u Solinu kraj Splita za kralja Hrvatske i Dalmacije i predali mu kraljevsku krunu, mač, žezlo i zastavu. Stoljeće ranije, na isti dan 976. godine umrla je i bila pokopana hrvatska kraljica Jelena Slavna, supruga hrvatskog kralja Mihovila Krešimira II. i majka kralja Stjepana Držislava u crkvi sv. Stjepana na Gospinom Otoku u Solinu. Kada se uzme još u obzir i značaj tog datuma 1991. godine, teško je pronaći bolji datum u hrvatskoj povijesti koji bi mogao više oslikavati hrvatsku državnost i neovisnost.

Ukoliko se nekome ne sviđa nijedan od ovih datuma kao prikladan za obilježavanje dana državnosti i/li neovisnosti, postoji još jedan as u rukavu. To je današnji Dan diplomacije, 7. lipnja, dan kada je 879. godine, papa Ivan VIII. poslao pismo hrvatskom knezu Branimiru u kojem u duhu onoga vremena priznaje Branimira vladarom Hrvatske i Hrvatsku neovisnom državom. Taj datum, također, pokazuje svu drevnost hrvatske državnosti i teško je razumljivo zbog čega je ostao zaboravljen, u svjetlu činjenice da neke druge suvremene države, koje su stekle ili obnovile svoju državnosti i neovisnost u suvremeno vrijeme, koriste drevne datume iz prošlosti za obilježavanje važnih državnih praznika, kao pokazatelj svog višestoljetnog državnog bivstvovanja.

Ne samo da je izbor datuma koji će doista održavati značaj događaja kojim se imenuje državni praznik još uvijek otvoreno pitanje, već je ta pomalo iritantna okolnost postojanja dvaju praznika (Dan državnosti i Dan neovisnosti) nešto što će i dalje zbunjivati kako hrvatske građane, tako i one ljude izvan granica naše domovine.